|
Na pragu XXI. stoljeća organizacije su
suočene sa sve češćim i prodornijim promjenama koje dolaze iz njihove okoline.
Možda se s pravom postavlja metaforično pitanje ''može li vaša organizacija
preživjeti tsunami?'' Prostorna određenost u ovo vrijeme globalnog poslovanja
kao i vremena isporuke postala su ograničavajući i kritični faktori poslovanja.
Striktne strukture s težištima moći na vrhu piramide koje za sobom povlače sve
više nedopustivo spore birokracije, formalnosti i kontrole danas su uvjeti zbog
kojih organizacije koje djeluju u dinamičkim uvjetima ne uspijevaju opstati na
sve okrutnijem tržištu. Tijek informacija u, kroz, unutar i iz organizacije
ograničen je samom informacijskom tehnologijom, ne spominjući birokraciju i
propisane tijekove prenošenja informacija tipične hijerarhije. Korisnici usluga
i proizvoda prema mnogim autorima danas su, ili bi barem trebali biti, cilj,
misija i strategija svake organizacije, bez obzira radi li se o poduzeću,
vladinoj ustanovi, bolnici ili vojsci. Od uspješnih multinacionalnih
korporacija, koje imaju više zaposlenih nego li manje države imaju stanovnika, a
prostiru se po čitavom globusu, danas se traži poduzetnički duh malog poduzeća!
Kraj svih tih rigoroznih ograničenja koja se javljaju u današnje vrijeme kako je
ipak moguće djelovati s uspjehom i opstati?
Znanstvenici i stručnjaci s područja organizacijske teorije u posljednjih
dvadesetak godina odgovorili su eksplozijom različitih novih organizacijskih
struktura i oblika čije implementacije su nalazili u organizacijama koje
uspješno djeluju u dinamičkim uvjetima. Mrežna organizacija, virtualna
organizacija, organizacija raspršene zvijezde, T-oblik organizacije pa čak i
špageti struktura, danas su pojmovi koji se sve češće susreću u znanstvenoj
literaturi s ovog područja. Nažalost, koliko neki koncept imao uspjeha u jednoj
organizaciji, toliko je on u drugoj osuđen na propast.
Danas se sve češće organizacija pokušava sagledati s jednog holističkog (engl.
holistic) stajališta. Naime, odustaje se od razlaganja i analize pojedinačnih
dijelova i elemenata organizacije kao samosvrsishodnih, već se organizacija
pokušava sagledati u svojoj sveukupnosti. Stoga, mnogi autori uvode koncept
arhitekture organizacije, kao metafore za promjenu u razmišljanju.
Prvenstveno, tu se postavljaju pitanja općeg trenda u oblikovanju organizacije,
koje su opće odrednice koje se daju uočiti u svakom ili barem većini od
koncepata koji se pojavljuju? Koji su to sve koncepti, kako su oni ustrojeni, na
čemu se temelje te kakva je njihova primjenjivost u praksi? O čemu ovisi koji će
se koncept koristiti? Sve su to pitanja na koja ćemu usmjeriti pažnju u daljnjem
tekstu.
U literaturi možemo naći jednu veliku zbrku pojmova, ne samo da ima mnogo
koncepata, nego se oni međusobno poistovjećuju te često, pod različitim
pojmovima, možemo pronaći jednu te istu definiciju, klasifikaciju i/ili opis.
Potrebno je stoga napraviti jednu određenu formalizaciju opisa određenih
organizacijskih oblika kako bi se oni mogli razlikovati i klasificirati. Ovaj
tekst pisan je s namjerom dovođenja određenog reda u nered, a uspjeh ove namjere
ocijenit će čitatelj.
|
