Poslovni proces i lateralna organizacija

Lateralna organizacija¹ predstavlja sve one koordinacijske mehanizme koji se provlače kroz vertikalnu (formalnu) organizacijsku strukturu kako bi stvorili kompletni organizacijski i strukturni dizajn. Sastoji se od mrežnih struktura, lateralnih procesa, uloga, timova i sustava izvješćivanja koji omogućavaju tijek informacija i rada kroz ''prazan prostor'' u organigramima te preko organizacijskih granica.

Ona omogućuje da se rad odvija na razini na kojoj se pojavljuje, te dovodi u vezu ''prave ljude na pravom mjestu'' radi rješavanja problema, donošenja odluka i koordinacije rada.

Galbraith nadalje definira lateralnu sposobnost kao vještinu izgradnje, upravljanja i vođenja takvih kontrolnih mehanizama kako bi se postigli strategijski ciljevi organizacije. U skladu s definicijom, autor navodi pet tipova lateralnih sposobnosti.

1. Mrežne strukture predstavljaju interpersonalne odnose i zajednice, a pretpostavka su svim ostalim tipovima lateralne sposobnosti te služe za neformalnu koordinaciju rada.

2. Lateralni procesi omogućavaju formalizirani tijek odluka i informacija kroz organizaciju.

3. Timovi s naglaskom na međuodjelne i slične strukture omogućavaju suradnju i podjelu odgovornosti na razini poduzeća.

4. Integrativne uloge su menadžerske, koordinativne i međuodjelne pozicije koje ''dirigiraju'' rad između različitih jedinica.

5. Matrične strukture predstavljaju dvostruke sustave izvješćivanja kako bi se što bolje bilo u stanju fokusirati na konfliktne potrebe koje iziskuju orijentiranost prema funkcijama, geografskim područjima, potrošačima i/ili proizvodima.

Slika 1.7. Kontinuum lateralnih sposobnosti

Navedene tipove lateralne sposobnosti moguće je prikazati u kontinuumu sagledavajući njihovu kompleksnost odnosno vjerojatnost da će se pojaviti samostalno. Slika 1.7. prikazuje kontinuum lateralnih sposobnosti.

Lateralni procesi osiguravaju informacije i oblikuju odluke radi koordinacije aktivnosti koje se prostiru kroz različite organizacijske jedinice. To su poslovni i menadžerski procesi koji stvaraju vrijednosti za potrošače i omogućavaju obavljanje zadataka. Oni su glavni tokovi aktivnosti i odluka koji prolazeći kroz različite organizacijske jedinice rezultiraju krajnjim proizvodima i uslugama.

Iako u organizacijama postoji više procesa, najčešće je među njima samo tri do pet kritičnih procesa za poslovanje. Takvi procesi zahtijevaju angažman više organizacijskih jedinica kako bi došlo do traženih rezultata. Za proizvodnu organizaciju takvi procesi najčešće uključuju razvoj proizvoda, inovativni menadžment i istraživanje tržišta. Kod uslužne organizacije riječ je, primjerice, o upravljanju odnosima s potrošačima, upravljanju znanjem u organizaciji i razvoj usluga i rješenja za potrošače.

Takvi kritični procesi trebali bi biti dokumentirani i formalizirani. Pri svakom organizacijskom oblikovanju ili preoblikovanju, na njih valja obratiti posebnu pozornost. U gotovo svim organizacijama postoji tendencija da se kritični procesi birokratiziraju što dovodi do situacije da ti procesi više nisu odraz trenutnih potreba organizacije, već zastarjeli mentalni modeli iz prošlosti.

Glavni koraci u oblikovanju lateralnih procesa prema Galbraithu su:

• postavljanje ciljeva,

• određivanje početka procesa,

• određivanje kraja procesa,

• uspostava ključnih sučelja,

• uspostava mjerljivih pokazatelja,

• detaljizacija podprocesa i aktivnosti te

• stvaranje novih alata.

Cilj oblikovanja procesa leži u stvaranju poslovnih okružja koja se temelje na efikasnim, jasno definiranim procesima koji stvaraju vrijednosti za potrošače. Dakle, potrebno je uočiti i oblikovati one dijelove procesa koji povezuju pojedinačne organizacijske jedinice u organizaciju.

Korisnik: tibor
Date: 2006-04-30
Time: 14:21:20

Komentar

test

Copyright © Markus Schatten, 2005, sva prava pridržana

Pošaljite e-mail na markus.schatten@foi.hr ukoliko imate bilo kakvih pitanja vezanih za ovu stranicu ili se koristite integriranim sustavom za slanje komentara.
Zadnja promjena: 2006-04-27