Otvorena organizacija

Otvorena organizacija ideja je primjene paradigme otvorenog koda na organizaciju. Cilj otvorene organizacije je uspostaviti '' (...) organizacijsku platformu koja će omogućiti konzistentno (...) djelovanje, a da pri tome ne uguši potencijale kojima smo svjedoci: dinamičko i mrežno djelovanje, visoka razina autonomije, solidarno, a globalno korištenje resursa i (...) umnožavanje kulturnog kapitala koji neprestalno osnažuje (engl. empower, d.a.) grupne i individualne umrežene sudionike.''¹

Pristup realizaciji informacijskih sustava temeljen na paradigmi otvorenog koda korišten je kod mnogih, vrlo uspješnih informacijskih sustava kao što su to Apache, Perl, Wikipedia, Mozilla i vjerojatno, najpoznatiji Linux. Prema nekim procjenama 2005. Apache web poslužitelji rade na preko 50% web poslužitelja na Internetu, dok se procjenjuje da postoji oko 18 milijuna računala koja koriste operacijski sustav Linux.²

Koncept funkcionira na način da neki programer ili nekolicina njih pokrene projekt razvoja informacijskog sustava. Čitavi programski kod koji napišu, dokumentacija koda i naravno sama aplikacija sustava javno su dostupni najčešće putem Interneta. Korisnici igraju ključnu ulogu u procesu razvoja sustava, oni ga testiraju, provjeravaju, daju sugestije o pogreškama, kritiziraju i sl. Ukoliko je aplikacija odnosno informacijski sustav u dovoljno širokoj upotrebi, tada se gotovo autopoietično razvija te postaje sve usklađeniji s potrebama korisnika.

Eric Steven Raymond u svom sada već klasičnom djelu ''The Cathedtal and the Bazaar'' daje usporedbu klasičnog modela razvoja informacijskih sustava i modela po paradigmi otvorenog koda na temelju zanimljive analogije. Prema Raymondu, klasičan model razvija informacijski sustav kao što arhitekt gradi katedralu. Oprezno planiranje nekolicine projektanata pri čemu u pravilu nema ulaženja u katedralu (testiranja) prije doli je završena ili barem vrlo blizu tome.

Za razliku od toga, pri realizaciji načelom otvorenog koda informacijski sustav se gradi kao bazar koji se širi kaotično, u kojem sudjeluje tko god želi nešto prodati, kupiti ili se samo cjenkati i razgledavati.³

Postavlja se pitanje kako je u tako naizgled kaotičnom razvoju uopće moguće doći do rezultata, u nekim slučajevima čak i izvanrednog rezultata? Jedan od fundamentalnih problema pri klasičnom modelu je tvz. Brooksov zakon koji kaže da ''složenost izvedbe i komunikacije u nekom projektu raste kvadratno s brojem izvođača, dok obavljeni rad raste tek linearno.'' Naime, pri N izvođača (programera) na nekom projektu postoji

komunikacijskih veza među njima, prema čemu bi komunikacija u projektu u kojem sudjeluju tisuće i tisuće izvođača (kao što je to kod paradigme otvorenog koda) bila gotovo nemoguća. No, Brooksov zakon temelji se na implicitnoj pretpostavci da je struktura između sudionika na projektu potpuni graf (dakle da svaki komunicira sa svakim), što u slučaju paradigme otvorenog koda nije slučaj.⁴

Također pri razvoju na ovakav heterarhijski način, dolazi do tzv. Delfi efekta prema kojem je prosječno mišljenje nekog podskupa ljudi bolji prediktor od mišljenja jedne nasumice odabrane osobe.⁵

U paradigmi otvorenog koda i samom načinu organizacije projekata ovom paradigmom nailazimo na mnoge koncepte koji se danas vrlo često ističu kao važni za uspješnu organizaciju. Isto tako nailazimo na koncepte koji se vrlo rijetko ili gotovo ne primjenjuju u današnjim organizacijama, iako bi se možda pokazali uspješnijima od postojećih. U nastavku nekoliko riječi o zamijećenim konceptima.

Samoregulirajući i samoorganizirajući mehanizmi. Najbolji primjer samoregulacije i samoorganizacije su informacijski sustavi koji se zajedničkim imenom nazivaju wiki. Možda najpoznatiji iz domene takvih sustava jest Wikipedia, besplatna enciklopedija interneta. Koncept wiki sustava funkcionira na sljedeći način: svaki korisnik ili posjetitelj wiki servisa na Internetu može mijenjati tekstove i informacije na koje nailazi, dodavati nove tekstove i/ili informacije te diskutirati o postojećim. Primjerice Wikipedia je 2001. pokrenula svoj portal s ciljem stvaranja on-line enciklopedije. Godine 2005. ona broji preko 500 000 artikala u svojoj engleskoj izvedbi dok postoje izvedbe u gotovo svim svjetskim jezicima.⁶

Ovaj koncept moguće je pretočiti u organizaciju odgovarajućom podrškom informacijskog sustava kao medija komunikacije između članova organizacije i javnosti. Uspostavom takvog sustava koji će članovima organizacije omogućiti pokretanje projekata po želji, s vremenom će na površinu izbaciti najkompetentnije. ''Pojedinci i/ili timovi koji pokreću određeni projekt na raspolaganju imaju povratnu spregu cjelokupne zainteresirane javnosti, što im znatno olakšava utvrđivanje (...) pozadine i moći koju mogu realizirati projektom. Ukoliko početno inicirani projekt ne može polučiti rezultat, projekt je moguće optimizirati pomoću vjerodostojnih referenci, uz podršku (...) mogućih interesenata ili se orijentirati na (...) relevantnije teme gdje se projekti mogu realizirati lakše.''⁷

Primjer jedne takve organizacije nalazimo u prethodno već opisanoj tvrtki W. L. Gore & Associates u kojoj svaki zaposleni ima slobodu da ako uoči neki novi segment tržišta može pokrenuti novi projekt i oko sebe okupiti druge zaposlene radi realizacije. Time se potiče orijentacija na proces i stvaraju tzv. prirodni vođe.⁸

Otvorenost u paradigmi otvorenog koda očituje se u pristupačnosti programera prema svojim korisnicima. Korisnici su temeljni resurs informacija o programskom kodu i aplikaciji općenito.

Isto je tako otvaranje organizacije jedan od temeljnih koraka k organizacijskom učenju. Otvorenost se može postići odaslanjem skautova, uvozom ideja kroz govornike i seminare ili dovođenjem ljudi izvana u organizaciju . Ipak, jedna od najproduktivnijih granica organizacije koju valja otvoriti jest granica k svojim potrošačima. Organizacije koje efektivno uče stalno slušaju svoje korisnike. Primjer jest ideja ''organizacije bez granica'' (engl. boundaryless company) koju je propagirao Jack Welch iz General Electricsa.⁹

Kontinuirano poboljšanje. Aplikacije koje se razvijaju paradigmom otvorenog koda kontinuirano se poboljšavaju. Što je više korisnika, to su više programeri primoreni da im udovoljavaju. Upravo se čitava filozofija ovakvih informacijskih sustava temelji na tome da oni nikada nisu dovršeni, oni su konstantno u razvoju, konstantno u poboljšavanju.

Japanska kaizen filozofija, riječ koja dolazi od japanski (kai) što znači kontinuirano, dragovoljno i (zen) što znači poboljšavanje, pandan je dotičnoj filozofiji u kontekstu organizacija. Tom se koncepcijom, koja je izvorno razvijena u Toyoti, koriste mnoge japanske kompanije već godinama, kao jednom od temelja njihova pristupa proizvodnji.

Autopoiesis. Autopoiesis dolazi od grčkog autos što znači sam i poiein što znači činiti, a u kontekstu teorije autopoietskih sustava može se reći da je proizvod autopoietskog sustava sam sustav.¹⁰ Biolozi su uočili da organizimi imaju sposobnost prilagođavanja svojoj okolini, dok ipak uspijevaju zadržati svoj vlastiti identitet unutar te okoline. Ta dvojaka sposobnost naziva se autopoiesisom.

U paradigmi otvorenog koda aplikacija ostaje ista dok se programeri i korisnici aplikacije tijekom njezinog razvoja mijenjaju. Isto tako, u organizacijama autopoiesis mogao bi se objasniti kao činjenica da otvorene organizacije opstaju kao samostalne jedinke, iako se ljudi unutar nje zbog jake fluktuacije zaposlenih mijenjaju.

Petlje povratnih veza. Paradigma otvorenog koda temelji se na stalnim povratnim vezama. U tom naizgled kaotičnom razvoju uočava se mehanizam u kojem programer izdajući novu verziju svoje aplikacije inicira povratnu spregu u kojoj korisnici aplikacije obavještavaju programera o propustima, sugestijama i idejama u vezi aplikacije. Na primljene obavijesti programer reagira poboljšavanje aplikacije i izdavanjem nove verzije.

Pretočeno u organizacijski kontekst, s jedne strane imamo organizaciju sa svojim proizvodima i uslugama, dok su s druge strane njezini korisnici/potrošači. Povratna veza/informacija (engl. feedback) je primarni alat upravljanja u kompleksnim sustavima. Stoga je oblikovanje takvih veza unutar organizacije od kritične važnosti za adaptibilnost i efektivnost funkcioniranja.

Heterarhijski odnosi. U razvoju programske podrške otvorenom paradigmom sasvim je jasno da ne postoji hijerarhija. Jedini činitelj koji uzdiže ili spušta pojedinca u tom procesu jest njegovo vlastito znanje i motivacija za radom. Svatko tko želi, može razvijati svoj informacijski sustav, nadovezati se ili nastaviti tuđi rad, poslati informaciju o previdu ili sugestiju o daljnjem radu.

U konteksu organizacija danas se često spominju pojmovi heterarhija, mrežna organizacija, beskonačno plitka hijerarhija, umrežena organizacija, unutarnja tržišta i sl. O heterarhijskoj organizaciji već smo govorili, no koncept heterarhijske organizacije je sljedeći: organizacijske jedinice međusobno su povezane informacijskim vezama (najčešće informacijskom tehnologijom), međusobno su neovisne, nehijerarhijski (heterarhijski) organizirane te posluju međusobno i s vanjskom okolinom najčešće u skladu s nekim zajedničkim ciljem. Između jedinica ne postoji odnos nadređenosti odnosno podređenosti, već je jedino mjerilo njihove razlike uspješnost.

Neizrazite granice. U otvorenoj paradigmi često se ne može konkretno odrediti tko je programer, a tko korisnik, tko surađuje na projektu, a tko ne surađuje.

U današnjoj turbulentnoj okolini u kojoj se organizacije kako bi opstale stalno i kontinuirano prilagođavaju, također se uočavaju neizrazite granice (engl. fuzzy boundaries). Granice koje određuju početak, odnosno kraj organizacije, postaju sve nejasnije. Arhitektonski elementi poput alijansi i strateških saveza, organizacijskih satelita i mreža još više naglašavaju tu neizrazitost. Najvažniji činitelj, čini se, ipak je tehnologija. Kad potrošač može ''ući'' u mrežu i neposredno biti u interakciji s organizacijskim alatima, te kad potrošač postane dio poslovnog procesa pomažući pri dizajnu i razvoju proizvoda i usluga, teško je odrediti tko je, a tko nije član organizacije. Razvijanje mehanizama za upravljanje takvim neizrazitim granicama izazov je budućnosti za današnje organizacije.¹¹

Transparentnost. Proces koji teče pri razvijanju aplikacije paradigmom otvorenog koda iznimno je transparentan. Razvoj informacijskog sustava u potpunosti je dokumentiran i javno dostupan. Organiziranjem transparentnog procesa unutar organizacije, sama organizacija dobiva na vjerodostojnosti.

Uspostavom transparentnog sučelja ka korisnicima/potrošačima organizacija uklanja mitove i predrasude o sebi. Javna dostupnost informacija o radu, donošenju odluka i komunikaciji omogućava informiranost svih uključenih, čime unutarnji proces organizacije postaje vidljiv svima, te omogućava korisnicima i suradnicima da se uključe sugestijama, kritikama ili informacijama.¹²

Otvorena bi organizacija u skladu s navedenim bila organizacija koja je u stalnoj interakciji sa svojim korisnicima, koja osluškuje i uvažava njihova mišljenja, organizacija bez striktnih hijerarhijskih odnosa u kojoj se članovi umrežavaju radi postizanja zajedničkog cilja. To je projektna, potpuno procesno orijentirana, transparentna i autopoietična organizacija.

Autori Neff i Stark definirali su sličan koncept organizacije nazivajući je ''permanentno beta'' i to kao fluidni organizacijski oblik koji nastaje procesom pregovaranja korisnika, zaposlenih i organizacija o oblikovanju proizvoda i usluga.¹³ Projektiranje adekvatnih informacijskih alata za podršku ovakvoj organizaciji svakako je izazov budućnosti.

Valja napomenuti da koncept potpuno otvorene organizacije nije moguće primijeniti u svim organizacijskim situacijama. Ipak, pojedini dijelovi svakako mogu pomoći svakoj organizaciji. Ovdje izdvajamo tri mogućnosti primjene.

Znanstveno-istraživački i razvojni rad. Pažljivi čitatelj uočio je da se čitavi znanstveno-istraživački rad uopće temelji na osnovama na kojima se temelji paradigma otvorenog koda. Svaki objavljeni znanstveni rad prolazi kroz gomilu recenzija znanstvenika, svaka teza prolazi kroz testiranja i stalna preispitivanja. Uobičajeno je u novije doba prije objave rada, rad postaviti na Internet kako bi drugi znanstvenici mogli davati sugestije autoru, što nas u potpunosti približava otvorenoj paradigmi.

Svaka organizacija koja u današnje vrijeme želi opstati na tržištu svakako u obzir treba uzeti područje istraživanja i razvoja. Upravo je ovo područje ono koje može profitirati od otvorenosti sučelja ka korisnicima. Razvijanje novih proizvoda i usluga trebali bi pratiti oni za koje se ti proizvodi i usluge razvijaju.

Odnosi s korisnicima. Primjer za primjenu otvorene paradigme u odnosima s korinicima nalazimo u istraživanju koje je proveo Stark.¹⁴ Radi se o primjeru pokušaja stvaranja zajednice korisnika (engl. comunnity) koje je danas sve popularnije među uspješnim kompanijama.

Tako je Teensite.com (pseudonim) u svom pokušaju da postanu vodeće internetske novine za srednjoškolce na svom portalu omogućio više interaktivnosti. Došlo je do nepredvidivog rezultata za upravu tvrtke. Naime, analizom ponašanja srednjoškolaca na portalu uočeno je da korisnici puno češće čitaju izvještaje koje su napisali drugi srednjoškolci, nego li izvještaje koje su napisali novinari tvrtke. Povećanjem broja izvještaja od strane korisnika, povećao se i broj korisnika i time i ukupni promet. Tako Teensite.com više uopće nije morao istraživati što njegovi korisnici žele čitati, pošto 95% svih sadržaja pišu sami korisnici.

Politička stranka. Zamislimo sljedeći koncept političke stranke. Uspostavlja se informacijski sustav u obliku javnoga internetskog foruma. Na forumu su okupljeni svi članovi stranke. Sva komunikacija teče ovim putem. U informacijskom su sustavu implementirani mehanizmi za vođenje političkih projekata, dokumentiranje, diskusiju, evaluaciju varijanti i donošenje odluka. Politika stranke determinirana je ukupnim procesom koji teče na forumu.

''Pojedinci koje povezuju interesne sfere su međusobno umreženi, tako da npr. netko tko je upućen u zaštitu okoliša poznaje sve ostale političke subjekte iz te sfere'' u stranci.¹⁵ Svaki član tijekom vremena stječe određenu reputaciju koja postaje samoregulacijski mehanizam koji osigurava relevantnost članova stranke. Na taj način nestaju sve mogućnosti za makinacije te se politika stranke ''čisti'' od destruktivnih utjecaja. Stranka je u potpunosti transparentna i otvorena prema javnosti čime je javnost u mogućnosti ne samo uvjeriti se u rad stranke nego u njemu i aktivno sudjelovati.

Paradigma otvorenog koda danas je jedno od najproduktivnijih izvorišta programske podrške. Primjena paradigme u organizacijama možda bi pokrenulo sličan rast produktivnosti i zadovoljstva korisnika.

Pošto je paradigma otvorenosti primjenjiva u organizacijama, zaključujemo njezinu primjenjivost na jedan široki aspekt ljudskog društva. Razvoj adekvatnih informacijskih alata za podržavanje otvorene paradigme, predstavljaju izazov budućnosti.

Copyright © Markus Schatten, 2005, sva prava pridržana

Pošaljite e-mail na markus.schatten@foi.hr ukoliko imate bilo kakvih pitanja vezanih za ovu stranicu ili se koristite integriranim sustavom za slanje komentara.
Zadnja promjena: 2006-04-27