|
|
Zaključak o arhitekturi suvremenih organizacijaU ovom radu smo pokušali dati jedan širi uvid u suvremene trendove organizacijskog oblikovanja. Možda je najvažniji detalj suvremene organizacijske znanosti holistički pogled na organizaciju, pogled koji sagledava organizaciju kao cjelinu unutar veće cjeline, njezina okružja. Organizacijska arhitektura možda najbolje oslikava taj pogled. Složenica koja metaforički sastavlja najvažnije dijelove organizacije u novi pojam. Kao što arhitektonski elementi zgrade modeliraju prostor za život, rad, kulturu i umjetnost, tako arhitektonski elementi organizacije modeliraju organizacijski prostor poslovanja. Pogled na organizaciju s motrišta teorije kaosa, odnosno teorije kompleksnosti sadrži važne postavke holizma. Organizacija je kompleksni sustav koji živi i djeluje unutar većeg još kompleksnijeg sustava. Ona je tipični, autopoietični, kaotični, samoorganizirajući sustav. U suvremenim organizacijama događaju se velike promjene. Težište se seli s hijerarhija na heterarhije, s birokracija na adhokracije, s organigrama na procese, od zatvorenosti k otvorenosti. Ustaličenom i konzervativnom ljudskom umu teško je shvatiti ove koncepte. Heterarhijska ili mrežna struktura u suprotnosti je s prirodnom čovjekovom težnjom k poretku i hijerarhiji. Adhokkracija ili ad hoc struktura u suprotnosti je s ustaličenom i tromom birokracijom. Procesna orijentiranost drukčija je paradigma od jasnih i strogih organigrama. Otvorena organizacija kao proširenje virtualne organizacije svojom transparentnošću ukida granice organizacije. Informacijska i komunikacijska tehnologija danas se razvija pomahnitalom brzinom. Danas je suludo govoriti o organizaciji bez adekvatnoga informacijkog sustava koji podržava njezin rad. Internet je u svega 15 godina premrežio svijet. Njegovi utjecaji na organizacije iznimno su dalekosežni i možda je upravo on najviše pridonio ovoj turbulentnoj okolini u kojoj organizacije danas preživljavaju. Možda je najvažniji naglasak u organizacijama, onaj naglasak na znanju kao temelju za uspješno, inovativno i kreativno poslovanje. Naglasak na kvalitetu također valja spomenuti, no kvalitetan proizvod, kvalitetno poslovanje ili pak kvalitetan proces proizlazi samo iz kvalitetnog znanja. Organizacije danas moraju učiti kako bi svoje znanje stalno i kontinuirano koristile za kaizen. U ovom radu smo na relativno malom prostoru pokušali dati uvid u široki spektar rješenja za današnje organizacije. U suvremenoj literaturi prevladava samo nekolicina klasičnih rješenja, a praksa je, na žalost, odraz takve situacije. Nadamo se da smo ovom raspravom uspjeli potaknuti promjene. Suvremene organizacijske koncepte podijelili smo na četiri dijela. U prvom dijelu govorimo o suvremenim konceptima organizacijskog oblikovanja. Organizacijsko oblikovanje kamen je temeljac k svakoj uspješnoj organizaciji. Oblikovanje i u današnjem kontestu sve češće preoblikovanje organizacije prvi je ispit koji uspješna organizacija mora položiti. U drugom dijelu analiziramo organizacijske strukture, podjelivši ih na hijerarhijske i heterarhijske. Uspješna se organizacija mora pronaći u nekoj od navedenih struktura. Organizacijska struktura je atraktor koji određuje organizacijsko ponašanje. Loša organizacijska struktura može uništiti organizaciju, dok je dobra može učiniti boljom, fleksibilnijom i adaptibilnijom. Hijerarhijske strukture pokazale su se uspješnim u prošlosti, a i danas su uspješne pri obavljanju rutinskih poslova i u stabilnim uvjetima poslovanja. No, postoje li danas stabilni uvjeti poslovanja? Zasigurno za neke djelatnosti oni postoje, no pitanje je hoće li oni postojati sutra? Heterarhijske strukture brže su, fleksibilnije i adaptibilnije od hijerarhijskih. Timske, mrežne i projektne strukture jamče organizacijama brži protok informacija, suradničku sinergiju, veću motiviranost zaposlenih i prije svega kvalitetno organizacijsko učenje i prilagođavanje novonastalim uvjetima. U trećem dijelu govorimo o organizacijskim suprastrukturama. To su one strukture koje nastaju spajanjem postojećih organizacijskih struktura ili njihovih jedinica u nove jedinke, supraorganizacije. Pravimo distinkciju između stabilnih i ad hoc suprastruktura. Suvremene organizacije ako uspješno apsolviraju prva dva ispita, čeka ih treći možda najteži ispit. U turbulentnoj okolini svaka se organizacija mora umrežiti ako misli opstati. Mora se umrežiti kako bi bila u stanju sve brže i kvalitetnije stvarati vrijednosti za svoje potrošače. U stabilnim organizacijskim suprastrukturama organizacije pokušavaju pronaći dugoročne partnere za stratešku suradnju. Organizacije koje pod ovakim uvjetima ostaju same u svojoj turbulentnoj okolini brzo bivaju pregažene. Adhokkracije nastaju spontano, bilo radi zajedničkog projekta, zajedničkog poduhvata, privremene suradnje ili nečeg trećeg. Organizacije moraju ostvarivati ovakve kratkoročne strukture, kako bi odgovorile na izazove svoje okoline. U četvrtom dijelu opisujemo suvremene organizacijske koncepte, koje bi možda bilo bolje nazvati suvremenim organizacijskim arhitekturama. Ovi koncepti upotpunjuju uspostavljenu organizaciju strukturu i suprastrukturu ostalim elementima organizacijske arhitekture. Ljudski potencijali, poslovni procesi, strategija i organizacijska kultura čimbenici su koje svaka organizacija mora oblikovati. Ako organizacija uspješno položi i sva četiri navedena ispita, ne mora značiti da će biti uspješna, ali, kako kaže deviza Kristofera: ''Bolje zapaliti i jednu svijeću nego proklinjati tamu!'' U našem slučaju, palimo četiri svijeće. Suvremeni koncepti predstavljaju moguća rješenja za suvremene organizacije. Koji će se od ovih koncepata i ideja zadržati i ustaličiti, pokazat će budućnost. Ono što se trenutno čini jedinom konstantom u organizacijama jest promjena, stalna i kontinuirana. Pitanje je hoće li se taj trend ikada promijeniti.
|
Copyright © Markus Schatten, 2005, sva prava pridržana
Pošaljite e-mail na
markus.schatten@foi.hr ukoliko imate bilo
kakvih pitanja vezanih za ovu stranicu ili se koristite integriranim sustavom za
slanje komentara.
|