Home Up Sadržaj Pretraživanje

Organizacijske strukture
Organizacijska arhitektura Organizacijske strukture Suprastrukture Organizacijske arhitekture

 

Elementi
Pramac-krma organizacija
Heterarhijske strukture
Ribarska mreža
Zaključak

Pojam i definiranje organizacijske strukture
 

Organizacijsku strukturu kao pojam nije jednostavno definirati, što se očituje u tome da gotovo svaki autor s ovog područja definira organizacijsku strukturu na svoj način. Prvenstveno valja kazati da su riječi organizacija i struktura starogrčkog odnosno latinskog podrijetla respektivno. Pa tako riječ organizacija dolazi od starogrčke riječi organon koja je označavala alat, oruđe, spravu, napravu i/ili glazbalo. Aristotel je pod tim pojmom shvaćao unutarnju povezanost, te se ta riječ povezuje sa stvaranjem to jest pravljenjem organizacije.1

Riječ struktura dolazi od latinskog glagola struere koji je označavo slaganje, sklapanje odnosno zidanje, dok je riječ structura značila građa, sklop, sastav, raspored, način gradnje, tvorevinu odnosno organizam, iz čega možemo derivirati općenitu važnost pojma strukture.2

Od definicija izdvojit ćemo samo nekoliko koje po mišljenju autora najbolje obuhvaćaju i suvremene koncepte organizacijske strukture:

  • Frese (1980.) definira organizacijsku strukturu kao ''mnoštvo uređenja aktivnosti članova organizacija koja počivaju na prikladnom razmišljanju orijentiranom prema organizacijskom cilju.'' 3

  • Jermakowicz (1980.) je smatra ''deduktivno razvijenim organizacijskim osnovnim modelom bitnih odnosa konačnog broja elemenata (pozicija, odjela itd.) koji su ... međusobno povezani ...''4

  • Za Novaka organizacijska struktura je ''sveukupnost veza i odnosa između i unutar svih činitelja proizvodnje na svim stupnjevima organizacije i u točno potrebnim količinama.''5

  • Po Druckeru organizacijska struktura predstavlja ''jedinstveni sustav svih organizacijskih dijelova poduzeća.''6

Već i sagledanjem samo ove četiri definicije možemo uočiti da postoji jedan veliki raspon različitih definicija, no uočimo ključne riječi aktivnosti, veze, i odnosi što nas upućuje na definiciju organizacijske strukture kao sustava. Na taj način, jednim sustavskim pristupom možemo izučavati organizacijsku strukturu što nas dovodi do formalizacije organizacijske strukture.

Pri tome valja formalizirati elemente, strukturu i funkciju toga sustava. Elementi, općenito rečeno, su organizacijske jedinice unutar organizacije, koje u našem kontekstu mogu predstavljati organizacije kao cjeline, pojedine odjele u organizaciji i/ili pojedince u organizaciji. Struktura se očituje u rasporedu veza i odnosa između elemenata. Funkciju predstavlja uvijek ono što organizacija čini, a to u različitim kontekstima može biti poslovanje, proizvodnja, istraživanje i razvoj i sl.

Ovakav pristup k formalizaciji organizacijskih struktura koristio je i Jermakowicz.7 On je organizacijske strukture prvo podijelio prema rasporedu elemenata u linijske, funkcijske i organske strukture. Kod linijskih struktura možemo uočiti hijerarhiju s koncentracijom moći na vrhu piramide, s jasno podijeljenim i formaliziranim ulogama i zadacima. U funkcijskim strukturnim oblicima rukovođenje je specijalizirano na srednjoj razini, tako da je svaki menadžer specijaliziran na svojem određenom području. Organske strukture predstavljaju nehijerarhijske oblike.8

Nadalje, Jermakovicz je klasificirao organizacijske strukture prema stupnju funkcionalnosti i općem stupnju decentralizacije pri čemu u obzir uzima horizontalnu i vertikalnu decentralizaciju. Sumarno on dobiva model prikazan na slici 2.1.



 

Slika 2.1. Jermakowiczeva tipologija organizacijskih struktura9
 

Jermakowiczev model svrstavamo u klasnične modele organizacije odnosno organizacijske strukture. Takvi modeli svakako imaju svoje prednosti, no zajedničko svim navedenim strukturama u modelu jest dekompozicija organizacijskog sustava u neku organizacijsku formu, najčešće uz pomoć različitih organigrama.10 Takav pristup sa sobom donosi sljedeće probleme:11

  • birokratizacija i introvertikalni odnosi,

  • prekinuti prirodni poslovni procesi,

  • hijerarhijski odnosi i vertikalni tijek informacija,

  • nedovoljna odgovornost,

  • niska inovativnost te

  • teška promjena smjera poslovnog sustava.

''Međutim, sve izraženiji zahtjevi za boljom poslovnom efikasnošću rađaju potrebu za neprekidnim poboljšanjem načina funkcioniranja poslovnih sustava. To se danas postiže novim organizacijskim paradigmama i novim metodama organizacije ...''.12

 

1 Žugaj, M., Šehanović, J., Cingula, M.: Organizacija, Fakultet organizacije i informatike, Varaždin, 1999., str. 3.

2 Harmarić, S., Sikavica, P.: Ekonomika i organizacija poduzeća, Birotehnika, Zagreb, 1989.

3 Kapustić, S.: Metodika organizacijskog projektiranja, ''Zagreb'', Samobor, 1989., str. 41.

4 ibid

5 Buble, M., et al.: Strategijski management, (redaktor Buble, M.), Ekonomski fakultet Split, Split, 1997., str. 104.

6 ibid

7 Kapustić, S.: Metodika organizacijskog projektiranja, ''Zagreb'', Samobor, 1989., str. 41. - 53.

8 ibid, str. 43. - 46.

9 ibid, str. 50.

10 Krakar, Z.: Upravljanje informatizacijom, Fakultet organizacije i informatike, Varaždin, 2004., on-line <http://www.foi.hr/CMS_library/studiji/dodiplomski/IS/kolegiji/uis/skripta3.zip>, učitano: 22. travnja 2005., str. 3.44.

11 ibid

12 ibid

 

Dodaj komentar na tekst

Ime i prezime:

Komentar:



Vaš će se komentar trajno zabilježiti na ovoj stranici.

 

Copyright © Markus Schatten, 2005, sva prava pridržana
Pošaljite e-mail na markus.schatten@foi.hr ukoliko imate bilo kakvih pitanja vezanih za ovu stranicu ili se koristite integriranim sustavom za slanje komentara.
Zadnja promjena: 2006-04-27